February 2014

Sunday, February 23, 2014

Sunday, February 2, 2014

Kajanje...


''I napravila je krivi potez, nakon kojeg dolazi kajanje. Kajanje kosmičkih razmjera i ista tolika bol. Primjetih joj suzu u oku i priznanje krivice. Iskreno, lomila sam se. Srce mi se mrvilo, a unutarnji glas je vikao: Ne dopusti joj da nosi tako težak križ sudbine!

Čekala sam da dovrši, već početu priču, mada sam znala šta slijedi. I bila sam upravu. Njena priča je išla u sljedećem smijeru. Kajala se nakon toliko izgovorenih, grubih riječi. Čim je okrenula glavu od osobe koja joj život znači, željela se vratiti i zagrliti ga. Potpisati da zauvijek bude njegova, on njen. No, nije. Ponos je spriječio. Nisam mogla dalje slušati. Previše je boljelo. Rekla sam joj da razmisli o svemu, ali da ga ne smije pustiti da ode. Sa nekim kamenom na srcu, priložila sam joj sebe kao primjer. Sačuvala sam ponos, da jesam. Ali, izgubila sam mnogo više.

Ponosna dama, bez ljubavi. Stigne me kajanje, što se nisam borila. No, prekasno je za to. I zato, pustite ponos. Ne, ne kažem da dopustite da vas 'gaze', ali šta vam vrijedi život sa ponosom, bez ljubavi? Ne čekajte da se uvjerite. Meni povjerujte, ne vrijedi, uopće.''