Tuesday, November 8, 2016

Kako spakovati planinarski ranac


Zamislite da idete na vaš prvi uspon. Ok, psihička priprema je gotova, ali se postavlja pitanje: ,,Šta mi sve za planinu treba?,, Dobro, flašica vode i hrana su spremne ali šta dalje. Hm, ako pada kiša treba mi kabanica, možda i rezerne čarape, ako je sunce kapa, naočare, ako pak duva vetar jakna (vetrovka), a zimi...Uff

Zamorno zar ne? :)

Sva navedena oprema je potrebna samo je pitanje koje je doba godine, na kakav uspon idete i koliko dana. Elem, planinarski ranac se dosta razlikuje od običnih ,,školskih,, rančeva, po mnogo čemu- br. pregrada, veličini, br. zadžepaka, rajsferšlusa i sl. Dele se prema litrima (zapremini), te tako imamo one za jedan dan, dva ili više dana-20l, 30l, 50l, 70l i 100+l. Kao početniku, preporučujem vam ranac do 35l (odgovara za 1-2 dana u planini).

Od opreme potrebne za dvodnevni izlet vam treba:
  1. Ranac 
  2. hrana i voda
  3. planinarske cipele
  4. planinarske pantalone
  5. rezerne čarape (vunene ili pamučne 2x)
  6. donji veš, pidžama
  7. vetrovka-zimska jakna
  8. kabanica, kamašne
  9. šešir, kapa
  10. rukavice, šal
  11. rezerna peobuka (majica, duks, pantalone)
  12. baterijska lampa
  13. šibica-upaljač
  14. kompas i karta
  15. pribor za jelo+ manji lovački nož ili ,,švajcarac,,
  16. pribor za ličnu higijenu
  17. pribor za pisanje
  18. pl. knjižica i dnevnik
  19. punjač za telefon
  20. malo konopca
  21. Apoteka- prva pomoć (gaze, flasteri, zavoji)
  22. krema za sunčanje
  23. fotoaparat -kamera 
  24. vlažne i obične maramice
  25. kese za djubre

Bitno! Sve stvari za preobuku treba pakovati u plastične kese- kako bi se zaštitile od vode ili kiše i to: majice u jednu, pantalone u drugu, donji veš u treću kesu. 

E sad kako sve to spakovati? Postoji pravilo naravno. Pogledajte sliku, a zatim svu opremu stavite na krevet - pod i polako pakujte.







Uz ledja idu teške i robusne (mekane) stvari kao i na dnu- vreća, odeća, i sl. Zašto uz ledja? Tako se obezbedjuje balans tela pri hodanju, kako se ne biste zanosili pri hodanju. Tada sva težina pada na kukove i držite dobar balans pri penjanju i silasku. 

Na dno ranca se stavlja vreća za spavanje, mada je poželjno i da ona bude zakačena sa spoljne strane na rancu da bi vam bila na dohvat ruke, ako na primer bude veoma hladno i sl. Obično za nju postoji posebna pregrada sa rajsferšlusom.
 Znači rezerna odeća ide do ledja, zatim ide konzervirana hrana, koju je najbolje pakovati u kese, plastične ili limene kutije. Kada smo kod hrane i vode, voda se pakuje u čuture-flaše (najbolje one od 0.75l) i stavlja se u bočne džepove kao i sendviči, čokoladice i voće. Na samom vrhu ranca treba staviti rezerni duks, kabanicu kako bi nam bili na dohvat ruke. Apoteka i sredstva za ličnu higijenu idu na sami vrh, dok nož, pribor za jelo. lampa, pl. knjižica i sl. stavljate u prednje (spoljašnje) džepove.

Bitno! Težna ranca ne sme da bude veća od 1/3 vaše težine. Današnji rančevi imaju kajiševe koji idu oko kukova, kako bi težina ranca ostala na nogana tj. kukovima i oko grudi kako bi pravilno hodali i držali celu težinu ranca.









Tuesday, November 1, 2016

Zašto je planinarenje korisno


Kao deca smo od jutra do kasno u noć trčali, penjali se po drveću, igrali žmurke, jednom rečju bili aktivni. Danas, kompjuteri, tableti i mobilni telefoni su to zamenili. Društvo je uticalo na svest ljudi da su šetnja i sam boravak u prirodi zaboravljeni i zamenjeni gledanjem u ekrane. Danas je komunikacija i druženje postalo virtuelna,a ne fizička kategorija.Ovde ne govorim samo o deci, srednjošlkolcima već i o ljudima srednjeg doba.
Otudjenost, učmalost i dosada su samo neki od elemenata današnje svakodnevice.
Vratite se prirodi. Vratite se zdravlju. Barem vikendom.
U planini svi su jednaki, svi ste ljudi, bilo da ste doktor, čistačica, električar, menadžer ili fizikalac. Nije bitno kakvu opremu imate, kakvu jaknu ili cipele, ranac... Imate društvo, pričajte, osetite dodir, preskočite kamen, podelite sendvič ili čokoladicu, maštajte o pogledu sa vrha.



Fizička kondicija/ zdravlje

Da, potrebna je. Za početak krenite sa laganim šetnjama, zatim sa nižim planinama do 500mnv. Pratite šta vam telo govori.Sigurno će te se osećati lakše i svežije posle akcije.
Šetnjom se smanjuje šećer u krvi, krvni pritisak i kilogrami. Žene zajviše raduje ovo zadnje. Celodnevno pešačenje (5-8h) vam sagoreva oko 1500 kCal. Jedna čokoladica je oko 200 kCal, poredjenja radi. Ali zbog pada šećera tokom planinarenja se preporučuje unos sećera-bonžita, suvo grožđe i sl.

Jačate volju

,, Ne, ja to ne mogu,, E pa možete, niste toga ni svesni. Znam po sebi, za koje sam sve planine rekla da ja to ne mogu i neću. Sve je moguće ako imate poverenja u vodiča. Slomite psihičku barijeru, jer psiha je čudo. Ego ostavite kod kuće.
Proverite svoje granice. Pomerite ih.

Postaćete odgovorniji, odlučniji i snalažljiviji

Samo ustajanje u cik zore da bi ste krenuli na akciju, pakovanje opreme i ranca je jedan vid odgovornosti,
ukoliko imate naviku da kasnite, ovde se to možda neće tolerisati jer sve radite i ponašate se kao grupa, znači ceni se i poštuje grupni rad.
Naučićete početne lekcije o boravku u prirodi, orjentiringu, paljenju vatre, biljnom i životinskom svetu i td.
Snalažljivost se ogleda u samom načinu savladavanja prepreka, bilo da je to potok, stena, kamen ili drvo.




Odite u prirodu, dišite, pustite čula da rade. Osetite mir. Udahnite duboko. Zažmurite. To je život.

Sunday, October 23, 2016

Vlaški Do kod Zaječara


Puno je mesta u okolini Zaječara za koje znamo, a nismo ih posetili. Za mene, jedno od njih je i deo u blizini sela Prlita, zvano Vlaski do. Puno puta pričano o njemu, o crkvi Sv. Jovana, zapisu iznad nje, prelepoj prirodi i prvoj stanici Belgijske pruge. 

Vlaški do -Mesto početka Belgijske pruge kojom je transportovan kameni ugalj iz Vrške čuke do Radujevca na Dunavu.
Prema podacima sa http://www.timockapruga.org.rs- Pruga je počela da se gradi 22.juna 1887. godine, a završena 18. oktobra 1888. godine. Belgijska pruga pored toga što je bila prva i jedina pruga u dolini Timoka,prva industrijska pruga u Srbiji, unela je  niz znacajnih novina u zivote i obicaje ljudi koji su ziveli duz pruge.Trgovina je dozivela veliki uspon, jer se lako stizalo do Dunava,a samim tim i u druge krajeve Srbije pa i Evrope.Izvrsila je uticaj i na odevanje ljudi u Timockoj krajini.

Upravo belgijskom prugom dovozen je materljal, oprema kao i vozna sredstva za izgradnju pruge Zajecar-Paraćin,kao i pruge Prahovo-Niš.
Znacaj ove pruge ogleda se i u uvođenju niz tehniočko-tehnoloških dostignuća onog doba-telefon,kompresorsko bušenje,koje je u građevinarstvu Srbije prvi put upotrebljeno upravo na izgradnji belgijske pruge.
Predanja kažu da je na mestu današnjeg manastira bila kovačnica zlatnog novca u doba rimske imperije, pa se tako danas neretno pronalaze ostaci iskopavanja tragača za blagom.

Sama crkva Sv. Jovana je obnoljena krajem prošlog veka, dobrotvornim prilozima meštana Velikog Izvora, Prlite i Grljana. Danas je slabo posećena i zapuštena, te je i sam prilaz neokošen i uraso u šiblje i granje.

U blizini manastira Svetog Jovana u Vlaškom Dolu, postavljen je Veliki krst od belog mermera, težak 400 kilograma i visok 2,5 metara. Sagradjen je od donacija meštana Grljana i Prlite.

Ono što je zasigurno dobro jeste priroda koja ovo mesto krasi. Iznad samog krsta pruža se prelep pogled na klisuru Prlitske reke, koja teče nizvodno ka timoku. Klisura nije velika ali je lepa i poseduje dva manja vodopada.  Takodje je pogodna za penjače i avanturiste.

Još jedno mesto koje treba posetiti je svakako malo poznata pećina po imenu Barbaroš. Nalazi se u ataru Grljana, pri prvom usponu ka Vrškoj čuki. Staza je obeležena, uska i veoma nephodona, stenovita, a ima i sipara koji otežava hodanje. Nije komerijalnog tipa, nema ni pećinskih ukrasa, ali je leglo slepih miševa i lisica. Vršena su kako kažu speološka istraživanja. 


Neka slike govore.













Friday, October 21, 2016

Stol kod Bora


Stol. Planina koja će vas očarati zbog mnogo čega. Ne samo zbog visine 1156m, prirode, jezera, već zbog neke topline i duše koju nosi.
Nalazi se nedaleko od Bora na nekih 20 km i do podnožja zvanog Cepe vodi asfaltni put, dok posle nastavljate makadamom do pl. doma u podnožju. Od prevoja Cepe do pl. doma će vam trebati oko 1h hoda, mada postoji i prečica koja vam to vreme skraćuje za nekih 15 min.
Sam uspon do doma je lak, staza dobro obeležena, predivna šuma i pogled ka Velikom kršu 1148m. Bilo da idete prečicom ili putem, čeka vas prekrasna priroda i pogled koji osvaja.

Planinarski dom je počeo sa radom ove godine, ali bez struje i agregata, sobe su u funkciji kao i toalet i kuhinja. Cena smeštaja je 500 din. za noć.
Uspon od doma do vrha je srednje težine, staza je uska i dobro obeležena. Do vrha će vam trebati oko 1h, sa stalnim pogledom na dom i jezero. Sa samog vrha se pruža predivan pogled na Veliki krš, Bor, Vršku čuku, Deli Jovan, pa čak i Dunav. Obično duva jak vetar te spremite jaknu.

Pored ,, velikog stola,, možete se popeti i na mali stol i Vizak. Takodje ako ste avanturisti možete se upustiti i u alpinističke vode te se kroz stene možete popeti do samog vrha. Obavezno spremite užad, prusike i karabinjere.

Jezero, daje posebnu lepotu planini, bistro, poribljeno, spremno za pravo uživanje ili roštiljanje. Voda je dosta hladna te nije za kupanje osim u letnjim mesecima. Dočekati zoru opred njega i izlazak sunca je nešto neponovljivo. Neka slike govore