October 2016

Sunday, October 23, 2016

Vlaški Do kod Zaječara


Puno je mesta u okolini Zaječara za koje znamo, a nismo ih posetili. Za mene, jedno od njih je i deo u blizini sela Prlita, zvano Vlaski do. Puno puta pričano o njemu, o crkvi Sv. Jovana, zapisu iznad nje, prelepoj prirodi i prvoj stanici Belgijske pruge. 

Vlaški do -Mesto početka Belgijske pruge kojom je transportovan kameni ugalj iz Vrške čuke do Radujevca na Dunavu.
Prema podacima sa http://www.timockapruga.org.rs- Pruga je počela da se gradi 22.juna 1887. godine, a završena 18. oktobra 1888. godine. Belgijska pruga pored toga što je bila prva i jedina pruga u dolini Timoka,prva industrijska pruga u Srbiji, unela je  niz znacajnih novina u zivote i obicaje ljudi koji su ziveli duz pruge.Trgovina je dozivela veliki uspon, jer se lako stizalo do Dunava,a samim tim i u druge krajeve Srbije pa i Evrope.Izvrsila je uticaj i na odevanje ljudi u Timockoj krajini.

Upravo belgijskom prugom dovozen je materljal, oprema kao i vozna sredstva za izgradnju pruge Zajecar-Paraćin,kao i pruge Prahovo-Niš.
Znacaj ove pruge ogleda se i u uvođenju niz tehniočko-tehnoloških dostignuća onog doba-telefon,kompresorsko bušenje,koje je u građevinarstvu Srbije prvi put upotrebljeno upravo na izgradnji belgijske pruge.
Predanja kažu da je na mestu današnjeg manastira bila kovačnica zlatnog novca u doba rimske imperije, pa se tako danas neretno pronalaze ostaci iskopavanja tragača za blagom.

Sama crkva Sv. Jovana je obnoljena krajem prošlog veka, dobrotvornim prilozima meštana Velikog Izvora, Prlite i Grljana. Danas je slabo posećena i zapuštena, te je i sam prilaz neokošen i uraso u šiblje i granje.

U blizini manastira Svetog Jovana u Vlaškom Dolu, postavljen je Veliki krst od belog mermera, težak 400 kilograma i visok 2,5 metara. Sagradjen je od donacija meštana Grljana i Prlite.

Ono što je zasigurno dobro jeste priroda koja ovo mesto krasi. Iznad samog krsta pruža se prelep pogled na klisuru Prlitske reke, koja teče nizvodno ka timoku. Klisura nije velika ali je lepa i poseduje dva manja vodopada.  Takodje je pogodna za penjače i avanturiste.

Još jedno mesto koje treba posetiti je svakako malo poznata pećina po imenu Barbaroš. Nalazi se u ataru Grljana, pri prvom usponu ka Vrškoj čuki. Staza je obeležena, uska i veoma nephodona, stenovita, a ima i sipara koji otežava hodanje. Nije komerijalnog tipa, nema ni pećinskih ukrasa, ali je leglo slepih miševa i lisica. Vršena su kako kažu speološka istraživanja. 


Neka slike govore.













Friday, October 21, 2016

Stol kod Bora


Stol. Planina koja će vas očarati zbog mnogo čega. Ne samo zbog visine 1156m, prirode, jezera, već zbog neke topline i duše koju nosi.
Nalazi se nedaleko od Bora na nekih 20 km i do podnožja zvanog Cepe vodi asfaltni put, dok posle nastavljate makadamom do pl. doma u podnožju. Od prevoja Cepe do pl. doma će vam trebati oko 1h hoda, mada postoji i prečica koja vam to vreme skraćuje za nekih 15 min.
Sam uspon do doma je lak, staza dobro obeležena, predivna šuma i pogled ka Velikom kršu 1148m. Bilo da idete prečicom ili putem, čeka vas prekrasna priroda i pogled koji osvaja.

Planinarski dom je počeo sa radom ove godine, ali bez struje i agregata, sobe su u funkciji kao i toalet i kuhinja. Cena smeštaja je 500 din. za noć.
Uspon od doma do vrha je srednje težine, staza je uska i dobro obeležena. Do vrha će vam trebati oko 1h, sa stalnim pogledom na dom i jezero. Sa samog vrha se pruža predivan pogled na Veliki krš, Bor, Vršku čuku, Deli Jovan, pa čak i Dunav. Obično duva jak vetar te spremite jaknu.

Pored ,, velikog stola,, možete se popeti i na mali stol i Vizak. Takodje ako ste avanturisti možete se upustiti i u alpinističke vode te se kroz stene možete popeti do samog vrha. Obavezno spremite užad, prusike i karabinjere.

Jezero, daje posebnu lepotu planini, bistro, poribljeno, spremno za pravo uživanje ili roštiljanje. Voda je dosta hladna te nije za kupanje osim u letnjim mesecima. Dočekati zoru opred njega i izlazak sunca je nešto neponovljivo. Neka slike govore