Home » All posts
Thursday, March 15, 2012
Prevara by ME
March 15, 2012 ALEKSANDRA
Prazno mesto pored mene,
tu si nekad bila ti
znam da kriv sam sto je tako,
i nije mi lako....
jer kriv sam...
Sedim sam u tamnoj sobi,
dusa umorna je,
oko mene tuga spava,
bol neizdrziv je...
Trazim te u ovom gradu od suza,
da te zagrlim i poljubim,
da ti kazem da te volim...
Hodam lagano,
ne zastajkujem,
dan il' noc
to briga me....
nisi tu i nema te...
Ulice puste kao srce moje,
levo il' desno sve jedno je...
Dani teski su ko olovo,
molim Boga da mi te vrati ponovo...
u zagrljaj moj...
Vatra gori, case su tu,
sedim u sobi
i mislim na nju...
a KRIV SAM!
tu si nekad bila ti
znam da kriv sam sto je tako,
i nije mi lako....
jer kriv sam...
Sedim sam u tamnoj sobi,
dusa umorna je,
oko mene tuga spava,
bol neizdrziv je...
Trazim te u ovom gradu od suza,
da te zagrlim i poljubim,
da ti kazem da te volim...
Hodam lagano,
ne zastajkujem,
dan il' noc
to briga me....
nisi tu i nema te...
Ulice puste kao srce moje,
levo il' desno sve jedno je...
Dani teski su ko olovo,
molim Boga da mi te vrati ponovo...
u zagrljaj moj...
Vatra gori, case su tu,
sedim u sobi
i mislim na nju...
a KRIV SAM!
Denim vests za prolece!
March 15, 2012 ALEKSANDRA
Drage moje uzmite vase stare teksas jakne, odvalite rukave i nosite hit za prolece 2012. Love















Tuesday, March 13, 2012
Najlepsi period naseg zivota
March 13, 2012 ALEKSANDRA
Secate se kad ste bili mali, onih najlepsih godina, kada ste mogli sve i svasta i moguce i nemoguce? :P To su za mene najlepsi dani zivota... Od jutra do mraka na ulici punoj dece razlicitog uzrasta, zmurke, jurke, vriska dreka... Cuvanje macica i kucica punih buva, pravljenje kucica, bunkera i sl. Tada smo naucili mnogo toga, proziveli ujede insekata, batine, prve poljupce... Sta je ono sto nam je najupecatljivije? Evo nekih mojih odgovora:
1. Secam se da sam bila pravi harambasa, uvek bila prva za nestasluke i ideje. :) Sada se sve promenilo, stidljivost je ucinila svoje. :P
2. Prijateljstva koja su se ugasila. Veoma bolna i teska vremena su iza nas, neki su se odselili, neki su se naljutili (bez razloga) ali sve je to zivot.
3.Bili smo bezbrizni. Barem nismo sami razmisljali sta cemo i kako cemo, drugi su to cini za nas (mama i tata), a na nama je samo bilo da pokazemo prstom i bilo bi nase.
4. Znali smo da je ceo svet na nasoj strani. Cim bi nam neko podviknuo (bilo koji roditelj) odmah bi se neko javio da nas brani, bilo kakva da je steta u pitanju, polomljen prozor, pokradene cigle, zgazeno cvece...
5. Svako leto je bilo rezervisano za nas, uvek sa novim projektom, da li je to bilo kradja papira iz obliznje fabrike, pravljenje kucice od stare olupine automobila, kuvanje ''paprikasa'' za sve clanove druzine, izigravanje tajnih agenata...
Uvek se sa suzama u ocima setim tog perioda, a kako i ne bi, to su bile susne godine. Koliko se god nasi roditelji mucili (secamo se da je u to vreme bio rat u Bosni) mi to nismo osetili, jednostavno niko nam nista nije mogao.Secam se da smo svi tada bili slozni, nije bilo razlike, svi smo se drzali zajedno, bili smo braca i sestre. Zauvek ce ostati tako, za vjek i vjekova!!!
VOLIM VAS! For: Marta, Kaca, Nela, Naja, Simka, Jeca, Nikola, Nikolica, Misa, Pera, Sava, Milena, Milica, Deni i Damir.
Monday, March 12, 2012
IZVINITE, KOLIKO IMA SATI? by Jelena Karleusa
March 12, 2012 ALEKSANDRA
Izvinjavam se svima onima koji ne gotive (nisam ni ja jedan od njih), ali je text fenomenalan!!!
Zorana Djindjica sam upoznala malo pre nego sto je postao gradonacelnik
Beograda. Vracala sam se iz Minhena, mrtva umorna i nesrecna. Sve sto
sam zaradila, spucala sam na gomilu cipela i biznis kartu do Beograda. U
torbi nisam imala vise ni cvonjak. Dete kreten. Kao i uvek, avion je
bio pun pevaca koji nisu hteli da mi kazu ZDRAVO. Doduse, i tad sam, kao
i sad, delovala kao da cu odgristi glavu svakom ko mi pridje. Ko se
usudi. Prkosno sam gledala kako provejavaju pored mene, same u tom
"biznisu"...to mi je tad znacilo...valjda da im nekako "vratim" za
sve...sta god to bilo. Nikad me nisu voleli. Ti neki pevaci talibanskih
imena, i talibanskog stajlinga. I taman kad se zaculo BOARDING
COMPLETED, u avion je usao Zoran Djindjic.
U savrsenom odelu, savrseno zgodan i savrsenog osmeha.
On je bio 1A a ja 1B. Samo mi.
Naravno, od politicara uvek ocekujete da budu nadobudni, nakurceni, da gledaju s' visine.
Kad ono...
Ah, da... Moram da dodam da nikad gore nisam izgledala, ne znam sta mi bi da se obucem kao kombinacija bugarske pevaljke i beloruske novopecene (davno to bese, '96. '97...ne secam se...)
I umesto da me pogleda sa kurtoaznim prezirom, jer sam ja u tom momentu bila PINKZAMGRANDFOLK bofl(beogradsko dete zalutalo na putu), covek mi je pruzio ruku, pozeleo dobar dan i rekao:"Drago mi je sto sam vas konacno upoznao."
MENE?! Mislim se ja u sebi...WTF?!
Prvo sto mi je tad palo na pamet da ga pitam, bilo je "lukavo" A STA STE VI U HOROSKOPU?
Morate me razumeti, tek punoletna, napaljena klinka, mrtva umorna od pevanja negde nekom... Bolje i to nego da sam pitala KOLIKO IMA SATI? Hahaha...to sam pitala u opustenom caskanju posle:-))
Naravno, odmah sam shvatila koliko sam NEEEEdorasla sagovorniku...ali sam pametno izvadila zvaku iz usta. Da ne zvacem.
Ali on se nije dao zbuniti. JA SAM LAV, A VI?
I JAAAAAA! IZVINITE KOLIKO IMA SATI?:-))))
Bilo je 9.15.
E, a onda sam izvadila tu zvaku, i pocela da pricam sa tim covekom. Pitala sam gluposti, pravila se pametna...na sve je odgovarao sa puno razumevanja, strpljenja... Secam se da je iz nekog razloga bio ogorcen na Vuka Draskovica. Rekao je i da, kad on postane gradonacelnik...promenice i to i to i to... Naravno, ja se ne secam sta je sve pricao... znam da sam ga zagledala...bilo mu je neprijatno da jede ono sto su nam doneli, pa nije ni jeo...ja sam jela.:-)
Sve ga je interesovalo, i gde sam bila, i koji mi je album po redu.
Izvadih CD iz tasne. Evo, ovo mi je drugi album...
Gledao je sliku na cover-u...i rekao da sam prelepo ispala na slici.
DA LI SAM OVO DOBIO?-rece uz blag osmeh...
A, NE...uzeh mu CD iz ruke...TO MI JE POSLEDNJI.
Svaki put kad pomislim na taj moj "gest" dodje mi da se ROOOKNEEEM!!!
Zasto Jelena, zaaastooooo?????
ONDA MORATE (persirao mi je svo vreme) DA MI POSALJETE JEDAN PRIMERAK...TERAZIJE BR. 1 rece...
HOCU. NARAVNO.
Sleteli smo. Na stiklicama sam tambrljala kroz aerodrom, a on je zamisljeno isao za mnom...
Kad je stigao moj kofercic na traci, pitao je da li je to moj kofer i uzeo ga.
Meni je Zoran Djindjic poneo kofer ka izlazu.
JA MOORAAAM DA VAS UPOZNAM SA MAMOM! ONA ME CEKA. ZNATE, ONA JE NOVINAR RTS-a...A TATA MI JE POLICIJSKI FUNKCIONER-pohvalih se...
(Klinci, cisto da znate, ono sto tad nisam znala, je da je on bio urnisan od strane drzavne televizije, a nista bolje nije stajao ni sa policijom...)
OBAVEZNO! JEDVA CEKAM DA UPOZNAM MAMU!
Divna me je cekala ispred...opusteno cupkajuci...A onda sam dovela Zorana Djindjica.
MAMA, MAMA, MORAM DA TE UPOZNAM SA NEKIM!
Ukocila se, i zapanjeno pruzila ruku...
CAST MI JE GOSPODJO, IMATE DIVNU CERKU!- rece Zoran.
Fotoreporteri su ga saleteli, i on je krenuo dalje...preko ramena mi je dobacio:"OCEKUJEM TAJ CD!"
DA LI SI TI NORMALNA-siktala je Divna u kolima...HOCES DA DOBIJEM OTKAZ ZBOG NJEGA? TI, SINE, SAMO PRAVIS SVIMA NAMA PROBLEME. NADAM SE DA ME NIKO NIJE SLIKAO.
Zoranu nikad nisam poslala cd. Da, ja sam kreten. Mada, tesi me pomisao da me se nije vise ni setio...
Postao je gradonacelnik. A onda premijer. I onda IIIDEEMOOOOO...
U novinama sam svakodnevno citala najstrasnije bljuvotine o njemu. Svaki dan, svaki dan...
Takva strasna antikampanja...ludilo.
Secam se nekog IDENTITETA... casopisa na cijoj smo naslovnoj stalno bili on i ja. Ne znam za koga je grdje pisalo. Gde god sam se okrenula, ljudi su pokazivali otvorenu mrznju prema njemu. Kad bih pitala ZASTO, citirali su naslove iz novina. Citirali su tu naucnu fantastiku. ANTIKAMPANJA JE USPELA. Big time uspela.
Srbija je bila uzgajana, i pripremana, svakodnevno hranjena govnima... cilj je hramao sa gipsom na nozi.
Gledala sam ga, secam se, na TV-u, kako prica o problemu naseg mentaliteta...i nista nisam cula. Inficirao me je virus mrznje prema njemu. Marketing je cudo. Kad su pokusali da ga ubiju, svi su graknuli da je sve iscenirao, DJUBRE JEDNO...
SVE JE TO ON REZIRAO, DA BI SE U OCIMA JAVNOSTI POKAZAO KAO ZRTVA-brujali su svi mediji, siktao je razgoropadjen i ostrascen narod. NAROD VOLI DA JEDE GOVNA KAD NEMA LEBAC!
ALI NECE ON NAS TAKO LAKO PREVARITI, NISMO MI SISALI VESLA-bilo je ono sto je stado blejalo, u taktu IDENTITETA, RTS-a, i gomile drugih novina... SVIH NOVINA!
A onda...pre tacno 9 godina... Nasmejanog coveka, koji mi je uputio najlepsi osmeh, i poneo kofer, ubio je hitac iz snajpera. Njegove stake pale su pored njega. Metak u srce. Prvi, drugi i treci prsten obezbedjenja je nekako bas tad-ZATAJIO. Ali to svi znamo...REMEMBER?
MUK.
Secam se da mi je besomucno zvonio mobilni na bakinoj sahrani. 12. marta sam sahranjivala baku, i kad mi je otac, koga sam uzaludno cekala, dreknuo u slusalicu da je Djindjic ubijen, bakin kovceg su spustali u raku.
SINE, UBILI SU PREMIJERA! ODMAH SE SPAKUJ I IDI KUCI! (Posle mi je objasnio zasto bas ja da idem kuci...a dobila sam i obezbedjenje)
Da ne zaboravim, dva dana pre bakine (mamine mame) sahrane, na dan kad je umrla, moj tata je dosao u vidno losem stanju. Nikad ga nisam videla da tako place. Pogodila ga je tastina smrt. A onda se pribrao i totalno nepovezano rekao:
"U zemlji ce se desiti velike promene. Bice sranja. Pohapsicemo ona govna (pokazujuci glavom ka Zemunu, a i nasa porodicna kuca je bas tu). Jebacemo im nanu naninu. Ukapirala sam ga na pravi nacin.
Cisto da znate, moj otac je svakodnevno dobijao pretnje smrcu od Spasojevica, koji je cak, bez problema, davao intervjue protiv mog oca. Valjda mu se zamerio sto ga je uhapsio i stavio mu lisice u Parizu, nakon otmice Miskovica. Mog oca drzava nije pokusala da zastiti. Urednici su to sumanuto baljezganje ubice i narko dilera stavljali na naslovne strane. Narod je svakodnevno citao o srpskim herojima Spasojevicu, Legiji&Co., izdajniku Djindjicu, korumpiranom policajcu Karleusi, kurvi Karleusi (ovo se na mene odnosilo)...
A onda..............
UBIJEN PREMIJER!
Narod koji je do tog momenta mrzeo coveka koji se izrazavao u metaforama-pocinje da se trese.
OCAJ! NEVERICA!
IZGUBILI SMO NAJBOLJEG, SRBIJA JE OSTALA BEZ BUDUCNOSTI, GOTOVO!-uzvikivao je ocajni narod.
Probudjen narod. Narod koji je shvatio kakvog velikana je izgubio!
E KURAC!
Istih onih 100 000 ljudi koje je tuzno setalo na Djindjicevom sprovodu, djipalo je malo zatim na Uscu uz taktove muzike kume ubice premijera.
NIKADA SE NECU ODRECI KUMA-rekla je kuma.
I ne treba.
Ovaj narod ima svoje heroje, svoje "majke", svoje uzore koje zasluzuje.
Ovaj narod je dobio ono sto je zasluzio.
Ovaj narod zivi onako kako je zasluzio.
Ovaj narod izmedju Basare i Palme, zauvek glasa za Palmu.
I treba. I neka.
Bravo narode. Srbija nikad nije bila spremna za Djindjica. I nije ga zasluzila. O razumevanju...o tome i da ne govorim. 99% Srba nije ni kapiralo sta je covek govorio. Ali zato kapiraju LAZI, PRAZNU DEMAGOGIJU, TRULI SOVINIZAM, LOPOVLUK... to nekako svi kapiraju. Kako? Pojma nemam. ALI VOLUUUU TOOO KI LEBAC!
Pisem ovo, povremeno bacajuci pogled na mobilni... mama mi, valjda me toliko zna, salje instrukcije o zivotu...
NEMOJ SLUCAJNO DA PISES NESTO DANAS! NE POMINJI UBICE, NE POMINJI POLITICARE, ONU KURVU, VIDIS KAKO MUDRO CUTI...BUDI I TI KONACNO JEDNOM PAMETNA! GLEDAJ JECO SVOJA POSLA. SINE, VIDIS DA GOVANA IMA MNOGO...PA PREMIJERA SU BEZ PROBLEMA UBILI, TI SI SMESNA... IMAS SINE DVOJE DECE, CUTI I RADI SVOJ POSAO!!!
Necu mama vise. Obecavam.
Samo jos ovaj put.
U secanje na velikog coveka koji mi je poneo kofer i cvrsto stegnuo ruku...
I neka Zoranova majka zna-NIJE UZALUD MAJKO!
Ima mnogo onih koji misle kao ja...i koji nikad nece zaboraviti Zorana,
ma koliko NEPOPULARNO bilo govoriti istinu u SRBIJI.
U savrsenom odelu, savrseno zgodan i savrsenog osmeha.
On je bio 1A a ja 1B. Samo mi.
Naravno, od politicara uvek ocekujete da budu nadobudni, nakurceni, da gledaju s' visine.
Kad ono...
Ah, da... Moram da dodam da nikad gore nisam izgledala, ne znam sta mi bi da se obucem kao kombinacija bugarske pevaljke i beloruske novopecene (davno to bese, '96. '97...ne secam se...)
I umesto da me pogleda sa kurtoaznim prezirom, jer sam ja u tom momentu bila PINKZAMGRANDFOLK bofl(beogradsko dete zalutalo na putu), covek mi je pruzio ruku, pozeleo dobar dan i rekao:"Drago mi je sto sam vas konacno upoznao."
MENE?! Mislim se ja u sebi...WTF?!
Prvo sto mi je tad palo na pamet da ga pitam, bilo je "lukavo" A STA STE VI U HOROSKOPU?
Morate me razumeti, tek punoletna, napaljena klinka, mrtva umorna od pevanja negde nekom... Bolje i to nego da sam pitala KOLIKO IMA SATI? Hahaha...to sam pitala u opustenom caskanju posle:-))
Naravno, odmah sam shvatila koliko sam NEEEEdorasla sagovorniku...ali sam pametno izvadila zvaku iz usta. Da ne zvacem.
Ali on se nije dao zbuniti. JA SAM LAV, A VI?
I JAAAAAA! IZVINITE KOLIKO IMA SATI?:-))))
Bilo je 9.15.
E, a onda sam izvadila tu zvaku, i pocela da pricam sa tim covekom. Pitala sam gluposti, pravila se pametna...na sve je odgovarao sa puno razumevanja, strpljenja... Secam se da je iz nekog razloga bio ogorcen na Vuka Draskovica. Rekao je i da, kad on postane gradonacelnik...promenice i to i to i to... Naravno, ja se ne secam sta je sve pricao... znam da sam ga zagledala...bilo mu je neprijatno da jede ono sto su nam doneli, pa nije ni jeo...ja sam jela.:-)
Sve ga je interesovalo, i gde sam bila, i koji mi je album po redu.
Izvadih CD iz tasne. Evo, ovo mi je drugi album...
Gledao je sliku na cover-u...i rekao da sam prelepo ispala na slici.
DA LI SAM OVO DOBIO?-rece uz blag osmeh...
A, NE...uzeh mu CD iz ruke...TO MI JE POSLEDNJI.
Svaki put kad pomislim na taj moj "gest" dodje mi da se ROOOKNEEEM!!!
Zasto Jelena, zaaastooooo?????
ONDA MORATE (persirao mi je svo vreme) DA MI POSALJETE JEDAN PRIMERAK...TERAZIJE BR. 1 rece...
HOCU. NARAVNO.
Sleteli smo. Na stiklicama sam tambrljala kroz aerodrom, a on je zamisljeno isao za mnom...
Kad je stigao moj kofercic na traci, pitao je da li je to moj kofer i uzeo ga.
Meni je Zoran Djindjic poneo kofer ka izlazu.
JA MOORAAAM DA VAS UPOZNAM SA MAMOM! ONA ME CEKA. ZNATE, ONA JE NOVINAR RTS-a...A TATA MI JE POLICIJSKI FUNKCIONER-pohvalih se...
(Klinci, cisto da znate, ono sto tad nisam znala, je da je on bio urnisan od strane drzavne televizije, a nista bolje nije stajao ni sa policijom...)
OBAVEZNO! JEDVA CEKAM DA UPOZNAM MAMU!
Divna me je cekala ispred...opusteno cupkajuci...A onda sam dovela Zorana Djindjica.
MAMA, MAMA, MORAM DA TE UPOZNAM SA NEKIM!
Ukocila se, i zapanjeno pruzila ruku...
CAST MI JE GOSPODJO, IMATE DIVNU CERKU!- rece Zoran.
Fotoreporteri su ga saleteli, i on je krenuo dalje...preko ramena mi je dobacio:"OCEKUJEM TAJ CD!"
DA LI SI TI NORMALNA-siktala je Divna u kolima...HOCES DA DOBIJEM OTKAZ ZBOG NJEGA? TI, SINE, SAMO PRAVIS SVIMA NAMA PROBLEME. NADAM SE DA ME NIKO NIJE SLIKAO.
Zoranu nikad nisam poslala cd. Da, ja sam kreten. Mada, tesi me pomisao da me se nije vise ni setio...
Postao je gradonacelnik. A onda premijer. I onda IIIDEEMOOOOO...
U novinama sam svakodnevno citala najstrasnije bljuvotine o njemu. Svaki dan, svaki dan...
Takva strasna antikampanja...ludilo.
Secam se nekog IDENTITETA... casopisa na cijoj smo naslovnoj stalno bili on i ja. Ne znam za koga je grdje pisalo. Gde god sam se okrenula, ljudi su pokazivali otvorenu mrznju prema njemu. Kad bih pitala ZASTO, citirali su naslove iz novina. Citirali su tu naucnu fantastiku. ANTIKAMPANJA JE USPELA. Big time uspela.
Srbija je bila uzgajana, i pripremana, svakodnevno hranjena govnima... cilj je hramao sa gipsom na nozi.
Gledala sam ga, secam se, na TV-u, kako prica o problemu naseg mentaliteta...i nista nisam cula. Inficirao me je virus mrznje prema njemu. Marketing je cudo. Kad su pokusali da ga ubiju, svi su graknuli da je sve iscenirao, DJUBRE JEDNO...
SVE JE TO ON REZIRAO, DA BI SE U OCIMA JAVNOSTI POKAZAO KAO ZRTVA-brujali su svi mediji, siktao je razgoropadjen i ostrascen narod. NAROD VOLI DA JEDE GOVNA KAD NEMA LEBAC!
ALI NECE ON NAS TAKO LAKO PREVARITI, NISMO MI SISALI VESLA-bilo je ono sto je stado blejalo, u taktu IDENTITETA, RTS-a, i gomile drugih novina... SVIH NOVINA!
A onda...pre tacno 9 godina... Nasmejanog coveka, koji mi je uputio najlepsi osmeh, i poneo kofer, ubio je hitac iz snajpera. Njegove stake pale su pored njega. Metak u srce. Prvi, drugi i treci prsten obezbedjenja je nekako bas tad-ZATAJIO. Ali to svi znamo...REMEMBER?
MUK.
Secam se da mi je besomucno zvonio mobilni na bakinoj sahrani. 12. marta sam sahranjivala baku, i kad mi je otac, koga sam uzaludno cekala, dreknuo u slusalicu da je Djindjic ubijen, bakin kovceg su spustali u raku.
SINE, UBILI SU PREMIJERA! ODMAH SE SPAKUJ I IDI KUCI! (Posle mi je objasnio zasto bas ja da idem kuci...a dobila sam i obezbedjenje)
Da ne zaboravim, dva dana pre bakine (mamine mame) sahrane, na dan kad je umrla, moj tata je dosao u vidno losem stanju. Nikad ga nisam videla da tako place. Pogodila ga je tastina smrt. A onda se pribrao i totalno nepovezano rekao:
"U zemlji ce se desiti velike promene. Bice sranja. Pohapsicemo ona govna (pokazujuci glavom ka Zemunu, a i nasa porodicna kuca je bas tu). Jebacemo im nanu naninu. Ukapirala sam ga na pravi nacin.
Cisto da znate, moj otac je svakodnevno dobijao pretnje smrcu od Spasojevica, koji je cak, bez problema, davao intervjue protiv mog oca. Valjda mu se zamerio sto ga je uhapsio i stavio mu lisice u Parizu, nakon otmice Miskovica. Mog oca drzava nije pokusala da zastiti. Urednici su to sumanuto baljezganje ubice i narko dilera stavljali na naslovne strane. Narod je svakodnevno citao o srpskim herojima Spasojevicu, Legiji&Co., izdajniku Djindjicu, korumpiranom policajcu Karleusi, kurvi Karleusi (ovo se na mene odnosilo)...
A onda..............
UBIJEN PREMIJER!
Narod koji je do tog momenta mrzeo coveka koji se izrazavao u metaforama-pocinje da se trese.
OCAJ! NEVERICA!
IZGUBILI SMO NAJBOLJEG, SRBIJA JE OSTALA BEZ BUDUCNOSTI, GOTOVO!-uzvikivao je ocajni narod.
Probudjen narod. Narod koji je shvatio kakvog velikana je izgubio!
E KURAC!
Istih onih 100 000 ljudi koje je tuzno setalo na Djindjicevom sprovodu, djipalo je malo zatim na Uscu uz taktove muzike kume ubice premijera.
NIKADA SE NECU ODRECI KUMA-rekla je kuma.
I ne treba.
Ovaj narod ima svoje heroje, svoje "majke", svoje uzore koje zasluzuje.
Ovaj narod je dobio ono sto je zasluzio.
Ovaj narod zivi onako kako je zasluzio.
Ovaj narod izmedju Basare i Palme, zauvek glasa za Palmu.
I treba. I neka.
Bravo narode. Srbija nikad nije bila spremna za Djindjica. I nije ga zasluzila. O razumevanju...o tome i da ne govorim. 99% Srba nije ni kapiralo sta je covek govorio. Ali zato kapiraju LAZI, PRAZNU DEMAGOGIJU, TRULI SOVINIZAM, LOPOVLUK... to nekako svi kapiraju. Kako? Pojma nemam. ALI VOLUUUU TOOO KI LEBAC!
Pisem ovo, povremeno bacajuci pogled na mobilni... mama mi, valjda me toliko zna, salje instrukcije o zivotu...
NEMOJ SLUCAJNO DA PISES NESTO DANAS! NE POMINJI UBICE, NE POMINJI POLITICARE, ONU KURVU, VIDIS KAKO MUDRO CUTI...BUDI I TI KONACNO JEDNOM PAMETNA! GLEDAJ JECO SVOJA POSLA. SINE, VIDIS DA GOVANA IMA MNOGO...PA PREMIJERA SU BEZ PROBLEMA UBILI, TI SI SMESNA... IMAS SINE DVOJE DECE, CUTI I RADI SVOJ POSAO!!!
Necu mama vise. Obecavam.
Samo jos ovaj put.
U secanje na velikog coveka koji mi je poneo kofer i cvrsto stegnuo ruku...
I neka Zoranova majka zna-NIJE UZALUD MAJKO!
Ima mnogo onih koji misle kao ja...i koji nikad nece zaboraviti Zorana,
ma koliko NEPOPULARNO bilo govoriti istinu u SRBIJI.
Sunday, March 11, 2012
Assad Mounser / Chanel / Christian Dior / Christian Louboutin / fashion / Jane Norman / Lanvin / Mercedes-Benz / Paprika / polyvore / style
Sadasnji = Bivsi
March 11, 2012 ALEKSANDRA
Znate ono kada ste sami, pa cesto mislite o bivsem. Sta li on sada radi, da li je sam, gde je ... Uzimate telefon i pisete poruku, ali prvo se zamislite, da li je to pametno? Ako jeste, slobodno nastavite. Cekate odgovor, sekunde su kao minuti, evo je stize. Kaze da je sam, slobodan, ima neke neobavezne kombinacije. Dugo dopisivanje pretvoreno je u dogovor o kafi. Naravno kao svako zensko prvo vam padne na pamet ''sta obuci''. :D Otisli ste, pricate dugo, javljaju se leptirici u stomaku. Sta sada? Da li da pokusate ponovo?
E sad da se vratim u realnost, nadam se da ste shvatili poentu. Da li bivsi moze ponovo da postane ''sadasnji''? DA/NE. (zaokruzite tacan odgovor) :P Uvek sam se pitala zasto devojke vole da se vracaju starim ljubavima? Da li zato sto znaju kakav je on ili im on jednostavno fali. Mozda ih mrzi da traze novog...
Onda se setite zasto ste raskinuli, da li vas je prevario ili ne, ako jeste ne upustajte se o5 u tu pricu, bolece sigurno. Ko jednom prevari uradice to ponovo, kad vam ja to kazem! Niste vredne takvog ponizenja! Ako se jednostavno ljubav ugasila, ajde, probajte jos jednom.
Dobra strana price je to sto ga sigurno znate, kako dise, kako voli, da li je veran ili ne... Dobro razmotrite svaki segment, polako imate vremena...nigde vam se ne zuri! Ako je proslo dosta vremena, mozda je nesto naucio, promenio se u svakom smislu... Ipak sve je na vama, moje je samo da vas podsetim...Ljubav zivi :)
V. Vas
Subscribe to:
Posts
(
Atom
)