Home » All posts
Monday, October 7, 2013
Ispovest izgubljene ljubavi
October 07, 2013 ALEKSANDRA
I oboje smo
znali da ne smemo da budemo tu, na mestu koje je godinama bilo naše,
sami, pogotovo u to daleko doba noći. I ja. I on. Al’ ipak, slučajan susret
doveo nas je baš na to mesto, koje smo godinama toliko voleli. I
ponovo, osmesi su nam igrali u očima, a pogledi razgovarali jezikom koji
nismo umeli da razumemo. I dok smo tako nespretno sedeli, u nama su
vrištali svi stari osmesi, uzdasi, dodiri, poljupci, sećanja… Sve ono
što nas je nekada razdvojilo u tom trenutku bilo je prošlost,
zaboravljeno, i sama noć je gorela u nama. I grad je sijao poznatim
svetlima, samo za nas dvoje. Nikoga nije bilo sem tih svetala, koja su
čuvala našu tajnu i stepenica na kojima smo sedeli, sa kojih se video
ceo grad. I smejali smo se, smejali smo se celu noć, a više ni sami
nismo znali zašto. Kao mala deca kada se prvi put zaljube. I znali smo
da, ako pomislimo na ono što je bilo ili na ono što biti neće, da ćemo
uništiti taj trenutak blistave, beskrajne sreće, jedino što nam je posle
svega preostalo.
Možda se kroz naš smeh provukao i razgovor, ali samo o onome što nam u
tom trenutku nije bilo važno, a što čini život i svet u kome živimo.
Priča o vremenu, o obavezama, o nekim poznanicima, o muzici, filmovima, o
dešavanjima, o svemu što čini obične, svakodnevne razgovore, a čemu
mesto nije bilo u ovom našem. I možda bi neko taj suludi razgovor
začinjen smehom nazvao suvišnim ili veštačkim. Možda je te večeri trebao
da bude tu samo taj tihi osmeh što nam je igrao u očima. Ali mi nismo
znali. Drugačije nismo umeli. Dečju ljubav koju je zgazio svet odraslih
čuvali smo u tom osmehu.
Kazaljke na satu sve brže su se odmicale i sve nervoznija slova su se
klizala po našim usnama. Zbunjeni pogledi krili su misao o poljupcu,
koji nije smeo da se dozvoli. Jer poljupci nisu kao smeh, smeh možemo
da zavaramo, ali poljubac, makar i samo jedan, ume da otkrije sve. I da
vrati sve suze, svu bol, tugu, svađe i rastanak. Da kaže sve što jedno
slomljeno srce samo za sebe čuva. I zbog toga ostajao je samo smeh i tek
po neki nesvesni dodir ruke koja ne ume svoje ushićenje tako dobro da
sakrije.
Noć je postajala sve tamnija, a osmeh sve tanji. Oči su postale
vodene, nevesele i usledio je tužan, dug, snažan zagrljaj, kakav dajemo
ljudima koji odlaze na drugi kraj sveta, koje znamo da nećemo dugo
videti, ili možda nikada više. Naslonivši glavu na njegovo rame
pogledala sam u onaj grad koji nas je čuvao, kao da se i od njega opraštam.
I pojavila se u meni nada da možda ovaj put ne bi bilo isto kao svaki
prethodni. Možda ne bi bilo suza, svađa, neprekidnih rastanaka.
Ispuštena iz njegovih ruku, shvatila sam da nam je noć dala sve što smo
voleli, ali bi nam jutro donelo sve što je stvarno. Što ne bismo mogli
da podnesemo.
“Zvaću te da se vidimo”, rekao je nesigurno, iako sam znala da neće.
“Zvaću te da se vidimo”, rekao je nesigurno, iako sam znala da neće.
Rastanak uz blagi osmeh, poljubac u obraz i
preglasni koraci dok se udaljavamo jasno su nam rekli da se nećemo više
sretati. Možda nismo umeli. Možda nismo znali.
A možda smo se samo voleli.
A možda smo se samo voleli.
Preuzeto sa Wannabe magazine - http://wannabemagazine.com
Thursday, October 3, 2013
Monday, September 30, 2013
Slike iz detinjstva ;)
September 30, 2013 ALEKSANDRA
Da li ste kao dete pili vodu iz kutijice za tik-tak, pušili štapiće, stajali tačno na kocke dok smo hodali gradom...
- ronili po kadi
- kad su nam kazne bile da spavamo
- pokušavali piti ko pas
- zvonili komšijama na vrata i bežali
- sa WC-a vikali: "Maamaaa! Gotov saam!"
- voleli da umočimo ruke u boje pa da išaramo garderobu (zna se šta bi posle usledilo)
- gutali tic-tac i pravili se da su tablete
- lupali brojeve i zezali ljude
- mrzili kad dobijemo odeću umesto igračaka
- pili sok od jabuke i pravili se da je vino
- gledali Teletabise
- bojali se babaroge
- žmurili dok je na TV-u bila ljubavna scena
- kreveljili se autu iza sebe
- otimali za banane s nalepnicom
- pili vodu iz kutijice za tik-tak
- stajali tačno na kocke dok smo hodali gradom
- hvatali pahuljice ustima
- govorili JORGUT umesto JOGURT
- gurali se u prvi red u školi
- pravili da smo mrtvi u krevetu kad neko naiđe
- imitirali Tarzanov urlik
- tapkali sličice
- igrali se kauboja i Indijanaca
- gledali Brus Lija
- crtani film u 19.15
- supermen za svaku novu godinu
- Oliver Tvist i Tom Sojer u svakom zimskom i letnjem bioskopu
- igrali flipere
- skupljali sličice životinjskog carstva
- sipali šećer u koka-kolu
- svakodnevno odgovarali na pitanja "koga više voliš, mamu ili tatu"
- igrali kaladont, na slovo na slovo
- Tobogan
- Kocka kocka kockica
- ronili po kadi
- kad su nam kazne bile da spavamo
- pokušavali piti ko pas
- zvonili komšijama na vrata i bežali
- sa WC-a vikali: "Maamaaa! Gotov saam!"
- voleli da umočimo ruke u boje pa da išaramo garderobu (zna se šta bi posle usledilo)
- gutali tic-tac i pravili se da su tablete
- lupali brojeve i zezali ljude
- mrzili kad dobijemo odeću umesto igračaka
- pili sok od jabuke i pravili se da je vino
- gledali Teletabise
- bojali se babaroge
- žmurili dok je na TV-u bila ljubavna scena
- kreveljili se autu iza sebe
- otimali za banane s nalepnicom
- pili vodu iz kutijice za tik-tak
- stajali tačno na kocke dok smo hodali gradom
- hvatali pahuljice ustima
- govorili JORGUT umesto JOGURT
- gurali se u prvi red u školi
- pravili da smo mrtvi u krevetu kad neko naiđe
- imitirali Tarzanov urlik
- tapkali sličice
- igrali se kauboja i Indijanaca
- gledali Brus Lija
- crtani film u 19.15
- supermen za svaku novu godinu
- Oliver Tvist i Tom Sojer u svakom zimskom i letnjem bioskopu
- igrali flipere
- skupljali sličice životinjskog carstva
- sipali šećer u koka-kolu
- svakodnevno odgovarali na pitanja "koga više voliš, mamu ili tatu"
- igrali kaladont, na slovo na slovo
- Tobogan
- Kocka kocka kockica
Sunday, September 29, 2013
Otići ili ostati?
September 29, 2013 ALEKSANDRA
Ko više pati? Da li oni koji ostavljaju ili oni koju su ostavljeni? Ozbiljno pitanje. Veoma.
Ako gledamo da je neko povredjen bilo kako- fizički, psihički onda je patnja dvostruka- bilo da je ostavljen ili ostavlja. Teško je otići iako je kap prelila času. Svaki dan se vraćaju neke prošle slike, reči, blago onom koji prašta. Ali svrha života i jeste u praštanju.
Elem, povredjeni ste i znate da morate da prekinete ali kako naći način da manje boli? Bol je obostrana, samo zavisi ko ima veći ego tj. sujetu. Svi kažu da vreme leči sve ali niko ne kaže gde to vreme može da se kupi?
Svako ima svoju verziju priče, svako je upravu za sebe, nema sudije da presudi. Sami odlučujete. Znam da će te odmah na prvu loptu da kažete da je teže onom koji je ostavljen, ali razmislite još koji put.
:)
V. vas
Friday, September 27, 2013
Čokoladna Coca-cola torta
September 27, 2013 ALEKSANDRA
Sastojci:
200gr maslaca
200ml coca-cole
220gr brašna
1 vrecica praska za pecivo
1/4 kašičice sode b.b
50gr tamnog kakaa
240gr sećera
1vrećica vanil.secera
2 jaja
175ml mleka
50gr kiselog mleka
Sve to umutite i stavite u rernu da se ispeče, možete zatim otopiti čokoladu za kuvanje i preliti tortu. Prijatno. :D
Pin-up devojke
September 27, 2013 ALEKSANDRA
Izraz “Pin-up devojke” izvorno je podrazumevao modele čije su se
fotografije masovno prozivodile i kačile u kafićima, kafeima i sličnim
objektima, pa sve do vojničkih i studentskih soba.
Izraz “pin-up” pojavio se u engleskom jeziku 1941. godine, ali se izrada takvih fotografija mogla zapaziti još krajem 19. veka. Jedna od najpozatijih klasičnih pin-up devojaka bila je Betty Grable.
Nikada ne izlaze iz mode! :D
Izraz “pin-up” pojavio se u engleskom jeziku 1941. godine, ali se izrada takvih fotografija mogla zapaziti još krajem 19. veka. Jedna od najpozatijih klasičnih pin-up devojaka bila je Betty Grable.
Nikada ne izlaze iz mode! :D
Wednesday, September 25, 2013
Neka stare pesme...
September 25, 2013 ALEKSANDRA
...I moram te pesme da izbacim iz glave, sve one koje me sećaju na tebe. Još sam sama. I srećna sam, znaš? Veruj mi da jesam, sve dok ne čujem one naše pesme. Tad' se opet pojaviš ti. Zašto mi to radiš? Nestani iz mog života, pusti me da napokon budem srećna. Al' jebeš ga, i da izbacim sve te pesme iz glave i srca tebe opet neću moći.
G.J
Saturday, September 21, 2013
Deo duše...
September 21, 2013 ALEKSANDRA
...Posle njega se osećam kao da mi je duša prazna. Vise ne moze čak ni da
boli. Nekoliko godina najlepšeg vremena mog života. I kada je prestalo, kao da
je svet prestao da se okreće. Ima dana kada toliko nedostaje da mislim da
i od nedostajanja može da se umre. Moja dusa je umrla. Kada imate osobu
koja vas cini potpunom, vise posle nje ne možete nikoga tako da volite...Jer
fali onaj drugi deo vas...
Subscribe to:
Posts
(
Atom
)