''I
napravila je krivi potez, nakon kojeg dolazi kajanje. Kajanje kosmičkih
razmjera i ista tolika bol. Primjetih joj suzu u oku i priznanje
krivice. Iskreno, lomila sam se. Srce mi se mrvilo, a unutarnji glas je
vikao: Ne dopusti joj da nosi tako težak križ sudbine!
Čekala
sam da dovrši, već početu priču, mada sam znala šta slijedi. I bila sam
upravu. Njena priča je išla u sljedećem smijeru. Kajala se nakon toliko
izgovorenih, grubih riječi. Čim je okrenula glavu od osobe koja
joj život znači, željela se vratiti i zagrliti ga. Potpisati da
zauvijek bude njegova, on njen. No, nije. Ponos je spriječio. Nisam
mogla dalje slušati. Previše je boljelo. Rekla sam joj da razmisli o
svemu, ali da ga ne smije pustiti da ode. Sa nekim kamenom na srcu,
priložila sam joj sebe kao primjer. Sačuvala sam ponos, da jesam. Ali,
izgubila sam mnogo više.
Ponosna dama, bez ljubavi. Stigne me
kajanje, što se nisam borila. No, prekasno je za to. I zato, pustite
ponos. Ne, ne kažem da dopustite da vas 'gaze', ali šta vam vrijedi
život sa ponosom, bez ljubavi? Ne čekajte da se uvjerite. Meni
povjerujte, ne vrijedi, uopće.''
